Monday, October 7, 2013

Svemir – Svemir [2012]


Jebote, koji album! Da, to su bile prve misli nakon preslušavanja albuma Svemir. Kako je u ovoj našoj jadnoj državi sve što se radi iskreno i s guštom, bez razmišljanja o nekakvoj zaradi, na priličnoj margini, tako je i ovaj album nekako imam dojam, samo prošao kroz ruke onih koji odlučuju hoće li se nešto ili neće vrtiti na određenoj radio postaji. A to je stvarno velika šteta. Hrvatska dugo nije imala ovako dobru pop ploču, a osobno je smatram najboljim domaćim uratkom u 2012. godini.
Svemir je grupa koja se vrti oko Zvonke Obajdin, alfe i omege koja piše kompletnu glazbu i stihove, svira gitaru, klavir, udaraljke i pjeva sve numere. I to kako pjeva, o tome bi se tek mogla napisati posebna studija. Zadnji dobar ženski vokal mi je bio onaj pjevačice Jinx-a, Yaye  Bastajić (danas Ivaniš), a ovo kako to radi Zvonka je bar za klasu jače, pa su emocije u vokalu toliko izražene da bi se mogle rezati nožem. Ostatak ekipe koji svira ovaj album, a jednako su na visini zadatka su: Robert Kanizsai (gitara i bas); Matko Boršić (bubnjevi); Vedran E. Mavrović (usna harmonika).
Koliko mi je poznato neke od ovih pjesama su dosta odležale, tako da su se kao dobro staro vino vratile s tako genijalnim aranžmanima, gdje se najviše osjeti igra između Zvonke i Robija na ritam i solo gitari. Kažu da je nogomet sport koji što ga igraš jednostavnije, to je bolje, ja vjerujem da je tako i s rokenrolom, što se definitivno dogodilo i na ovom albumu.
„Prašina“, pjesma koja otvara ovaj album, odmah u glavu pokazuje kako će zvučati Svemir, s predivnom kombinacijom akustične gitare i usne harmonike, i naravno Zvonkim vokalom. Imam dojam da će mi ova pjesma, kako ću stariti,  po tekstu sve više i više sjedati. Kao da sami priznajete da niste više mladi i ne možete sve ono što ste mogli nekad.
„Slatke besmislice“, predivna balada o finim malim stvarima koje ponekad znače puno više od velikih, i vrlo često nebitnih, stvari. A mišljenja sam da je velika većina života baš u tim  sitnim stvarima. Tko je probao, znat će o čemu pričam.
Jako dobar blues „Zimska pjesma“ je ona gdje Zvonkin glas pokazuje i onu drugu, grubu, točnije gnjevnu stranu. Kao da sama sebi kaže, strah me što će se sutra dogoditi, možda ćeš se razočarati u meni, ali zato sam danas ona prava ja.
„Blaženo Jutro“ sam doživio kao nastavak pjesme „Slatke besmislice“ s uvodnom atmosferom idiličnog zimskom jutra, ali čim otvoriš oči, pitaš se kud vodi tvoj život, brak, kao da nedostaju sve one „slatke besmislice“ od ranije.
Uvodni dio pjesme „Sava“ odsviran je sa jakom distorzijom na gitari, i pokazuje da Svemir može biti prilično žestok kad to poželi. Pjesma opisuje tok misli i propitkivanje auto destrukcije, točnije volimo li stvari kad ih izgubimo i/ili kad nam postanu nedostižne. Svatko od nas bar jednom je to prošao, a tekst je to jako lijepo prenio u emociju pjesme.Volim pjesme koje uspiju ocrtati jedan segment grada, u ovom slučaju Zagreba i njegovog nasipa na Savi, toliko točno da slušatelj, neovisno o tome prošetao ili ne tim nasipom, može osjetiti njegovu dušu. Makar ovo nije pjesma o nasipu, te slike nasipa mi se prilično urežu dok je slušam, posebno prvu strofu.
Ista ta slika mi se javlja i u duetu „Isprano i plavo“. To je pjesma koja me je do kraja rasturila. Prvi dio pjesme lagan, a vokal Nikole Brkljačića, koji gostuje u pjesmi ima boju koja se idealno nadopunjava sa Zvonkinim, kao Sonny i Cher u „I got you babe“, ali je srčanost u interpretaciji puno više na zagrebačkoj strani. Poslije polagane kitice brži refren i to na engleskom, gdje me jedan sitan detalj o tigrastim hlačama posebno nasmijao. Refren vas tjera da pjevate zajedno sa Svemirom i skačete po sobi dva metra u zrak (bar ja to radim!). A kad na kraju pjesme pjevačica kaže da će ući u Savu i vi poželite poći za njom. Siguran koncertni hit! 
„Ljepota pobjeđuje sve“, najžešća numera na albumu, tekstualno prilično minimalistička, a kad pjesma dodje do dijela gdje se spominje „vrijeme koje te mijenja, tuga, bijes“ kao da čujem i vidim Milana Mladenovića. Nisam siguran da itko drugi ima baš takve asocijacije za ovu pjesmu, a i pjesma nema s tim veze, kao ni sluša li itko u Svemiru uopće EKV, ipak su to samo moje „pomaknute“ misli.
Još jedna mrak balada, „Stvari koje ne govorim“, kao rasplet trilogije koja započinje pjesmama „Slatke besmislice“ i „Blaženo jutro“, u kojoj kaže „stvari koje me za tebe vežu su stvari koje nikad ne govorim“, gdje klavir kao da jeca zajedno s vokalom, a glavni junaci se pitaju što će biti s njima. Pjesma priličnog sjetnog karaktera gdje pred kraj dolazi malo brža vesela dionica, kao nada da će sve biti bolje, ali već par sekundi kasnije sve se vraća u baladu i tugu koja prati pjesmu.
Još jedan, po meni veliki koncertni hit, „Ne pitam te za istinu“, je ona pjesma s albuma koju bih izdvojio i pustio nekom da me pita „e, ajd mi pusti nešto s prvog albuma grupe Svemir, nisam još ništa čuo od njih“. Instrumenti se tako lijepo muzikalno isprepliću kao da slušam Reedovu „Walk on the wild side“. Gitare koje krenu, tjeraju vas na pozitivu, posebno solo gitara (Robi, svaka čast!). Stihovi „ponekad sam tužna, ponekad sam ljuta“ precizno bi mogle opisati kako ovu pjesmu, tako i cijeli album.
Kao bonus albumu je pjesma „Blessed morning“ jednostavno rečeno, prepjev pjesme „Blaženo jutro“. Obzirom da je cijeli album na hrvatskom, ovo je neobično interesantan dodatak na engleskom.
Cijeli album kao da kronološki priča priču o kraju jedne, nekad sretne ljubavne priče, koja kako prolazi vrijeme, a tako i pjesme na albumu, odlazi na tužniju i tamniju stranu, s istina ponekim  trenucima sreće, gdje ljubav na kraju ipak ne pobjeđuje, a krasan epilog cijelom albumu je pjesma „Ne sjećam se kiše“ koja se nalazi na kompilaciji „Bistro na rubu šume, vol. 1“.
Projekt „Bistro na rubu šume“, kompilacije regionalnih bendova, ponajviše akustičnih, čiji je Zvonka jedan od inicijatora, obuhvaća hrpu dobrih pjesama i izvođača, a Svemirova „Ne sjećam se kiše“, je najbolji mogući put kojim bend treba nastaviti. Mogu se samo pitati zašto se nije našla na prvom albumu, a prva misao je da bi „pojela“ cijeli album, pa je možda i bolje da je ovako.
A što za kraj? Ništa previše, samo svi vi koji čitate ovo, dajte si truda i poslušajte album Svemir.  Možete ga naći na bandcamp stranici, gdje se sve pjesme mogu besplatno poslušati i downloadati, što posebno preporučam, jer ovo je jedan od onih albuma koji svatko tko drži do kvalitetne glazbe, mora imati u svojoj kolekciji. Kao i u slučaju Zvonimira Varge, tako i kod grupe Svemir, još mi nikako nije jasno kako im mediji, ne poklanjaju skoro nikakvu pažnju, te ih se ne može vidjeti na televiziji, nti čuti na radiju.
Imamo u najmanju ruku obećavajuće nove izvođače, koji su posebni i prije svega svoji, rade glazbu koju vole i uživaju u tome. Nada(j)m(o) se da će inercija bar malo biti na njihovoj strani.

Besplatni download svih pjesama grupe Svemir:
http://svemir.bandcamp.com/

Besplatni download Bistro na rubu šume:
http://bistronarubusume.bandcamp.com/